Put
Ovo je priča o sazrijavanju iz dvije perspektive. Napuštenog sina i oca koji ga je napustio. Otac je kao i mnogi ljudi sa prostora bivše Jugoslavije emigrirao u inostranstvo u potrazi za boljim žiotom. Vrijeme provedeno u inostranstvu udaljilo ga je od porodice i prijatelja, ali suočen sa teškom bolešću osjeca potrebu za iskupljenjem. Sa druge strane, imamo ćutljivog dječaka koji se stara o samom sebi i svojoj babi uz pomoć komšije Janka. On je prihvatio život onakav kakvim ga je zatekao, koji ga je pretvorio u odraslog čovjeka prije vremena. Tek u pojedinim pauzama između konkretnih obaveza i suve egzistencije vidimo da je on djete koje želi da bude samo to. Njegovo ćutanje govori nam o praznini koju je napravilo očevo odsustvo. Otac dolazi u Crnu Goru i prelazi jednodnevni put u teškom fizičkom stanju, skupljajući hrabrost za susret sa sinom. Dok je sin u školi, otac mu ostavlja poklon koji objašnjava da je na neki način pratio njegov život, da je bio upoznat sa njegovim snovima koje mu je oduzeo odlaskom. Taj poklon označava dječakovo izgubljeno djetinjstvo koje mu na ovaj način otac pokušava nadomjestiti. Zašto ljudi odlučuju da urade bitne stvari onda kada imaju najmanje vremena? Da li je strah od smrti taj potrebni okidač koji traži i nudi iskupljenje?